Duhovni i akademski život Teologije
 Bogoslovi o Teologiji

FRANJEVAČKA TEOLOGIJA - SARAJEVO

Bosanski franjevci već više od sedam stoljeća neprekinuto djeluju na tlu Bosne i Hercegovine. Jednako je duga i povijest njihova školstva. Podaci o školstvu u ranijim razdobljima su, međutim, vrlo oskudni. Ipak znamo da je u 14. stoljeću Bosanska franjevačka vikarija neko vrijeme imala svoju teološku školu u Đakovu.

Do pravog zamaha franjevačkog školstva dolazi u posttridentinskom razdoblju, napose u 18. stoljeću. Tada je franjevačka provincija Bosna Srebrena, koja se protezala od Jadrana do Budima, imala više visokih učilišta. Nakon odvajanja pojedinih njezinih područja 1735. i 1757. godine, Bosna Srebrena, koja je tada svedena na granice Bosne i Hercegovine, ostala je bez svojih učilišta, pa je svoje kandidate slala na studij u zemlje pod habsburškom krunom i u Italiju.

Godine 1851. bosanski su franjevci osnovali teološka učilišta u Fojnici i Kreševu, što je označilo početak visokog školstva na tlu BiH uopće. Od 1853. velik se dio franjevačkih kandidata školovao u Đakovu. God. 1876. oni su se preselili u Ostrogon, a 1883. u Pečuh. Kroz cijelo to vrijeme dio je kandidata stjecao izobrazbu u bosanskim bogoslovnim učilištima. God. 1898. bogoslovi su se iz Pečuha definitivno vratili u Bosnu, ali još nije bilo uvjeta da se okupe na jednome mjestu. Najzad je god. 1905. u Livnu objedinjen teološki studij za cijelu Bosnu Srebrenu. Odatle je Teologija 1909. preselila u Sarajevo u samostan Sv. Ante na Bistriku.

Godine 1942. u sarajevskoj četvrti Kovačići podignuta je nova zgrada Teologije. Dvije godine kasnije (1944.) Teologija je izdignuta na rang fakulteta. No, već 1947. komunistička vlast je novopodignutu zgradu, nakon samo pet godina od izgradnje, oduzela franjevcima i u njoj smjestila Šumarski i Poljoprivredni fakultet. Od tada pa kroz slijedećih dvadeset godina Teologija je ponovno djelovala u samostanu Sv. Ante.

Novu zgradu Teologije franjevci podižu u sarajevskoj četvrti Nedžarići od 1966., a nakon dvije godine (1968.) u njoj je započeo redoviti školski rad. Teologija je tu ostala 24 godine – tj. do 8. lipnja 1992. kada je zgradu zaposjela srpska vojska. Od tada je Teologija nastavila s radom u Samoboru kroz slijedećih gotovo pet akademskih godina.

Koncem veljače 1996. srpska je vojska napustila zgradu Teologije i dio Sarajeva gdje je zgrada smještena. Ostavili su je posve devastiranu i opljačkanu, odnijevši sav knjižni fond, više stotina umjetničkih djela i kućni namještaj. Početkom ljeta iste godine započela je obnova teško oštećene zgrade. Radovi su potrajali do mjeseca ožujka 1997., kada je zgrada u bitnome osposobljena za svoju prvotnu – školsku – namjenu.

Konačno nakon gotovo deset radnih semestara provedenih u Samoboru, 20. ožujka 1997. Teologija se vratila u Sarajevo.

Na Teologiji uz franjevačke kandidate studiraju i studenti civili.

(Preuzeto sa stranica Franjevačke provincije Bosne Srebrene)

Duhovni i školski život Teologije

Bogoslovija je obrazovna ustanova Provincije. Stoga je razumljivo da postoji dnevni red obvezan za sve članove ove ustanove. Pored školskih tj. studijskih obveza koje uključuju akademska predavanja profesora Teologije, dnevni red uključuje fiksne molitvene i glazbene točke. Uz redoviti akademski program predavanja, koja su podijeljena u dva semestra (zimski i ljetni) vrlo su česta izvanredna predavanja i tribine poznatih domaćih ali i stranih predavača. Izvanredna predavanja su kvalitetna i edukativna. Inače sam filozofsko-teološki studij traje šest godina, s time da šestu godinu pohađaju kandidati za svećenički red tj. đakoni.
Svakodnevno se moli Časoslov i slavi sv. Misa. Pored toga, treba istaći još i mjesečne rekolekte i egzorte. Također se njeguju pobožnosti Prvog petka i klanjanja Presvetom Sakramentu. Glazbena aktivnost ne zaostaje za akdamemskim i duhovnim. Već tridesetak godina na teologiji aktivno
djeluje grupa Vis “Jukić”, sastavljena od samih bogoslova. Rad ove grupe veoma je plodan što se vidi iz nekoliko snimljenih kazeta te iz brojnih nastupa i koncerata koje je ova grupa izvela i izvodi.
Na koncu ne treba zaboraviti ni sport koji čini bogoslovsku svakodnevnicu. Osobito se preferira nogomet i košarka. Nogometna ekipa Teologije je učlanjena u Studensku ligu, koju čine ekipe sa gotovo svih sarajevskih fakulteta.
Od velike pomoći studentima neosporno je Franjevačka knjižnica koja, iako je u ratu posve devastirana i uništena, broji velik broj veoma poučnih i korisnih knjiga.

Fra Stipo Kljajić

Bogoslovi o Teologiji

Po završetku postulature i novicijata počeo sam sa teološkom izobrazbom. Sada sam student druge godine tj. III semestra.
Razlog moga dolaska u fratre je, kako to obično biva sa zvanjem, teško objasniti. Ipak mislim da presudnu ulogu odigrali moji dobri odnosi sa fratrima, kako putem ministriranja u župnoj crkvi tako i poslije. No, poziv je ipak nešto posebno i bez Božije intervencije poziv je nemoguć. No, potrebno je pripomenuti da je poziv blago u glinenim posudama, dakle, nešto veoma osjetljivo i ukoliko se ne njeguje brzo se izgubi. Da je život na Teologiji zahtjevan i ispunjen svakodnevnim redom sasvim je razumljivo. Uz obvezna predavanja većina studenata aktivirna je na mnogim područjima socijalnog djelovanja. Molitvene točke su svakodnevnica, ali se nađe vremena i za mnoge izvanredne predstave, tribine, koncerte i sl. Osobito mi se sviđa bogoslovsko zanimanje za glumu i glazbu te naravno za sport. Ljepotu života u zajednici, može znati samo onaj koji je u njoj boravio.

Fra Mario Udovčić

Doći u redovnički stalež danas, u vrijeme tehniziranog svijeta, seksualizma i pojačnog hedonizma jest čin koji, u pavlovskom smislu znači "ludost". I to ludost odvažnosti.
Motivi dolaska u fratre mogu biti različiti, ali kako ja mislim, u svakome od tih nutarnjih ili vanjskih motiva krije se tihi Božji glas koji zove. Prepoznati vlastiti poziv "Kristova vojnika" jest temeljni cilj u stasanju kroz tološko-filozofski studij. Promisliti i reflektirati vlastiti religiozni stav te utvrditi osobnu vjeru, osobni odnos prema Bogu; pokusati razumjeti ograničenim ljudskim razumom stvarnost Božje objave: te je prenijeti kasnije u svom svećenčkom i redovničkom pozivu vjerničkoj zajednici kojoj budemo poslani.
Čovjeku se danas, u vrtlogu suvremenog svijeta, postavljaju gomile pitanja o smislu i svrsi, budućnosti i izvjesnoti tog istog svijeta, opterećenog opet suvremenim tendencijama odsutnosti smisla, moralnosti i svih vrsta tradicionalnih vrijednosti; odustnosti Boga i njegove prisutnosti. Moj zadatak, kao redovnika, bio bi svjedočenje smisla vlastitog postojanja, smisla utemeljenja univerzalnih vrijednosti na vjeri u Boga i Isusa Krista, te, koliko je to u mogućnosti, živjeti u svijetu onakav kakav jest, s ciljem da ga se vodi bliže Bogu i Božjem kraljevstvu, koliko god to danas bilo teško i mučno. Treba biti svjestan vlastitog položaja i specifične situacije u kojoj živimo ovdje BiH, gdje, treba to naglasiti, je smješten splet različitih civilizacijskih, vjerskih, nacionalnih i inih različitosti.
Moja dužnost u tome spletu različitosti bila bi boriti se za humanizam i slobodu svakog pojedinog čovjeka, gledajući na njega kao na Božje stvorenje, uzdižući se iznad različitosti. Borba za mir i međljudsku snošljivost ovdje u BiH trebaju biti prioritet u našem radu na društvenom polju. Slijediti karizmu sv. Franje, živjeti "po prilikama mjesta i vremena", te biti vjeran dugoj franjevačkoj karizmi u BiH trebaju biti putokaz i smijer danasnjeg mladog franjevačkoga kandidata.

Fra Franjo Ninić